Ja sam Naida,
Kćerka, sestra, supruga i majka.
Niz je mnogo duži, ali tu ćemo se zaustaviti jer sam i neko ko je preživio KANCER.
Da, kancer.
Protekla godina za mene je bila godina iskušenja i godina borbe. Od kraja marta 2023.godine. moj život je dobio potpuno novu dimenziju. Sve ono što sam bila do tad je nestalo dolaskom jednog papira.
Nakon dijagnosticirane ciste na jajniku (endometrioza) kao jedan sasvim normalan slijed bila je operacija bez ikakvih nagovještaja da nešto nije uredu.
Dolaskom patološkog nalaza 13.04.2023. moj dotadašnji život u momentu se ruši.Tuga, strah, očaj, razočarenje…smjenjivale su se razne emocije.
Uslijedile su kemoterapije od 6 ciklusa prema preporuci više doktora. Koje nisu bile nužne, ali za moje dobro i kvalitetniji život u budućnosti svakako preporučljive.
Isplakala sam se i nastavila dalje jer kroz život sam uvijek išla afirmativno i bez neke drame. Uredu, dešava se možda nešto jako loše, ali ja sam borac i moram se izboriti sa svime što mi život daje.
Sjećam se odlaska na prvu kemoterapiju. Gledala sam sve te ljude, posmatrala ih i na neki način vodila intervjue sa njima. Razgovarala, željela sam čuti iz prve ruka šta se dešava nakon primljenje terapije.
Drugi šok se desio 11.06.2023.godine kada mi je kosa počela mahom opadati kao posljedica kemoterapije.
To je bio težak trenutak za mene kao ženu jer u momentu gubite sebe, gubite sve ono što vas simbolizuje kao ženu.
Sljedećeg dana teška srca pristajem na šišanje svoje duge kose. Kose, koja je inperativ jedne žene i simbol ženstvenosti. U tom momentu se osjećate kao da vam neko prisilno trga iz života sve ono što ste do tad bili. Nakon par dana tugovanja i prihvatanja ove teške situacije odlučila sam da ne želim da se predam i da želim ići kroz ovu borbu kao ratnik koji pobjeđuje. Nisam prihvatala ulogu žrtve niti sam bila žrtva u vlastitim očima. Razmišljala sam o sebi kao zdravoj ženi, te da je to stanje koje trebam prevazići i nešto što ce biti JUČER.
Život sam nastavila kao da se ništa ne dešava, radila skoro sve ono što sam i prije. Bila sam vedra, pozitivna i živjela sa ubjeđenjem da mi nije ništa. Par dana nakon terapije odlazila bih na planinu godio mi je svjež zrak, mir i cvrkut ptica. Izolovala bih se od same sebe na neki način. Po povratku sa planine ja sam opet ona stara Naida sređena, našminkana, pozitivna i nasmijana. Niko oko mene nije primjećivao da se nešto dešava i da ustvari imam KANCER.
Iako mi nije bilo vrijeme za redovnu kontrolu koju sam obavljala jednom godišnje, otišla sam doktoru po sopstvenom nahođenju. Osjećala sam da nije sve uredu. Moja sreća je što sam osluškivala svoje tijelo i otišla, jer da nisam moj karcinom bi uznapredovao vrlo brzo. U momentu saznanja bio je u ranoj fazi u kojoj se tek počeo razvijati. Bio je agresivan i prijetio proširenjem na druge organe. Hvala dragom Bogu što mi je poslao znak da odem na vrijeme. Zato drage moje žene neka vam moja priča bude lekcija da idete redovno na pregleda i to na svako 6 mjeseci. Jer godina dana je duga i svašta se u njoj može promjeniti.
Odvažila sam se javno govoriti o ovoj jako važnoj temi jer često se kod nas ljudi plaše pričati o problemima i bolestima.
Želim da pričamo o svim ženama koje su preživjele, da pričamo o svim herionama koje se nalaze na toj pozornici života. Da pokažem da rak nije nužno “ono najgore” i da je izliječiv.
Želim da dam podršku svim ženama i kažem vam da niste same. Bolest ne bira ni godine ni društveni status. To sutra možes biti i ti, zato je jako bitno da brineš o svom zdravlju i da poznaješ svoje tijelo.
Meni je mnogo značilo da vidim i pročitam pozitivan ishod u borbi sa karcinomom, zato dižem svoj glas jer znam koliko je to važno ljudima koji prolaze kroz najteže borbe.
Spoznala sam svoju unutarnju snagu i stanje uma. Shvatila sam koliko jaka mogu biti, toliko da iznesem sve ovo uz osmijeh i pozitivnu energiju jer sam birala da kroz ovu borbu idem pozitivno i energično. Biram da nešto iz ovoga naučim i da ovo bude period dobrih lekcija.
Rak te nauči mnogim lekcijama. Prije svega da cijeniš sitnice, da cijeniš životnu radost.
Rak nam pokazuje našu otpornost čak i u trenucima kada se osjećamo najslabije.
Odlučila sam da budem zdrava jer nemam pravo da budem loše imam samo jedan život i moram ga proživjeti najbolje moguće. Ono što vas bolest nauči također jeste, da imate momenat SADA da ne možemo budućnost kreirati preko sadašnjosti, a da osvrtanjem u prošlost postajemo previše anksiozni i to je poenta cijele priče. Živi i bori se sada! TI TO MOŽEŠ!
Nisi sama! Ja sam uspjela, uspjet ćeš i ti!
Naida Bešlagić NISI SAMA
