U Kaknju predstavljen roman “Anam’on”, autora Irfana Gazdića

Dijeli

Koliko ste puta čuli da neko za nekog kaže “anam’on”? Jedna riječ, dovoljno deskriptivna za sve nevolje koje s pojmom idu.

Abdulah, lijep i moralan, “zlatan momak”, lik iz romana prvijenca Sarajlije Irfana Gazdića, priča priču Anam’on.

Roman je sinoć imao promociju u Kaknju u sklopu programa “Kakanjski dani 2022”. Već je dobitnik nagrade, a vrijednost mu je što ukazuje da porok – bilo koji – nije samo stvar pojedinca koji “oboli”, već rušilački potres koji uništava sve oko nesretnika.

Abdulahov antipod Armin, njegov prijatelj, krivac je što je Abdulah, tako “zlatan” i ničim izazvan, upao u životni problem – zbog kockanja. Momak kojeg zadesi nesreća mislio je da će mu sreću donijeti porok… Ali, ne ide.

Iako turobno zvuči, roman Anam’on to nije, jer ga Gazdić prožima ljubavlju – prema Bogu, prema porodici, prema voljenoj. Pisao je na osnovu istinitih događaja, ali sve uvio u književnički prohodan, sjajan tekst, kako rekoše recenzenti.

Autor govori jezikom koji u “naše vrijeme” nije ni postojao – da bi na suptilan način ustvari, izrekao profinjenu kritiku ne samo načina življenja nego, prije svega dominirajućeg načina poimanja stvarnosti i života koji su uzrokovali takvo “življenje” predmetnih naraštaja zainteresiranih samo i isključivo za ono – sve – što je “brzo” od novca do automobila, kojima se autor obraća.

Irfan tačno zna gdje treba tražiti odgovore ne samo na postavljena i nepostavljena pitanja njegovih vršnjaka, nego i na pitanja na koja su odgovor tražili naraštaji pitaoca od antike naovamo: problem pronalaska vlastitoga unutar mnoštva ponuđenih identiteta.

Značajno je i to što autor na specifičan način pravi most preko jaza generacija koji je (jaz) danas – u vremenu velikih i očiglednih socijalnih razlika, male mogućnosti za njihovo umanjenje, u trenutku neutažive želje mladih ljudi za boljim (čitaj: materijalno komotnim) životom „sad i odmah“ – možda veći nego ikada, ali je potreba za pravljenjem mosta – i mostova – zasigurno nužnost. To je velika možda, najveća vrijednost ovog djela i to je ono „nešto“ što mu daje posebnu vrijednost“, dio je recenzije dr. sci. Edina Urjana Kukavice o Gazdićevom romanu.

(Kakanjinfo.com)