U najavi kampanje 2022.godine za Opće izbore dugo se pregovaralo i trgovalo, iznosio se spisak želja i na kraju ujedinjeni oko Denisa Bećirovića svi oni koji u svojim “bazama” čine vlast. Da situacija bude apsurdna, bacanje prašine u oči biračkom tijelu je samo prvi korak do stranputice i konačnog kraha interesnih skupina i pokreta.
Svaka od ovih jedanaest, interesnih skupina/pokreta, čine vlast i novcem građana, svako u svojoj bazi, finansira Denisovo ojađeno istupanje i borbu protiv vlasti, zaboravljajući da pripada političkoj opciji koja je u više navrata vladala i svaki put kad je bila u vlasti, nekim čudom je uspjela da poruši osnovne postulate sistema i time dovede državu na rub koji znači skori kraj.
Ono što je uspjelo Harisu Siladžiću, da obori Aprilski paket Ustavnih promjena koji je uveliko predstavljao dobar korak ka unapređenju državnog aparata, te svojim parolama “Za cjelovitu i jedinstvenu BiH” napravio Dodika ovakvog kakvog danas imamo, teško da će ikada iko više uspjeti. Međutim, u najavi SDP-ove države za čovjeka i aktuelnog slogana “Da svane dan”, sve nas vraća u vrijeme kada je SDP, nakon Harisa Siladžića, došao da popravi Silajdžićeve greške, a onda je porušio sve što se zvalo vrijednosti jednog društva.
Podsjetimo, u vrijeme vladavine SDP-a od 2010. do 2014.godine država nikada nije bila u većoj krizi, a tome svjedočimo mi, stanovnici Zeničko-dobojskog kantona, kada su porodiljne naknade kasnile 9 (devet) mjeseci, kada su studenti, najbolji po SDP-ovim kriterijima njih cca 450, dobivalo stipendije koje su kasnile sa isplatama (danas stipendije primaju svi studenti), kada su državni udati predvođeni SBB-om i spasiocem sa diplomom nastavnika likovnog, bili oličenje njihovih političkih pravaca.
Paljenjem državnog arhiva, kamenovanje i rušenje državnih institucija, paljenjem zastave Bosne i Hercegovine i vještačkim plenumima građana, zapravo je iskreno ponašanje interesa današnje interesne skupine koja bi da vlada. Ne zaboravimo, pored SBB-a, tadašnjim protestima iz 2013.godine, SDP iako je činio vlast u Zeničko-dobojskom kantonu bio je jedan od glavnih suorganizatora protesta u Sarajevu i Visokom.
Nezadovoljni stanjem koje je popravljeno poslije njih, gdje je socijalna politika pokazala da može drugačije i bolje, za što je trebalo nekoliko godina, danas ponovo idu u pohod na državu, ali danas će se država braniti radom i rezultatima rada o kojim oni, interesna skupina, mogu samo gledati na vijestima.
U mandatu od 2012. do 2020.godine Visoko je kontinuirano stagniralo, ucjene, prijetnje, vrijeđanje, pljuvanje na ulici, psovke i reketiranje, samovolja, vladanje, trošenje novca za ličnu promociju itd, samo su jedan od modela upravljanja gradom, dok je to u prošlosti na kantonu izgledao tako da socijalna zastita nije postojala, da su protesti nezadovoljnih građana, od porodilja, boraca, studenata….bili naša svakodnevnica. Vladali su tako da su ministre mijenjali na mjesečnom nivou, a unutar njih se kontinuirano smjenjivali od SBB-a do SDP-a.
Kao rezultat takve vladavine Bećirovićeve partije imali smo najezdu nezavisnih kandidata koji su, opet novcem građana, plaćali svoje kampanje o čemu su pisali i ukazivali svi relevantnin međunarodni akteri od Transparency internationala do svjerskih medija, kojima je to bilo otkriće nove politike 21.stoljeća.
Ti nezavisni su cijeli život sa državnih budžeta uživali debelu hladovinu, preko noći su postali heroji novog vremena i tako dodatno nastavili urušavati ono što je Haris Siladžić i SDP predvođen Nerminom Nikšićem započeli. Prema nekim procjenama i nekim istraživanjima ovo bi mogao biti potpuni krah, ojađene samoprozvane “opozicije”.
Danas su im puna usta “grešaka” zaboravljajući da su baš oni ti koji su temeljem svoje bahate vladavine uništili zdravstvo, privredu, poljoprivredu, opstruirali turizam, narušavali međuljudske odnose, bili i ostali korumpirani, zapošljavali po rodbinskoj liniji, “jahali” budžet i bogatili se, gasili javna preduzeća i sestri će, tetiće i ostalu rodbinunizbuzek kruga imenovali na važne funkcije, a nikada nisu narodu objasnili porijeklo svojih voznih parkova, vikendica, stanova, benzinskih pumpi, vlasništva zemljišta u poslovnim zonama, putovanja na račun države, ljetovanja plaćenih iz budžeta i tako dalje.
Bećiroviću nije prvi put da se bori za ovu poziciju. Za istu se bori 20 i kusur godina kako prima platu od 8. 336,00 KM. Optimist je uprkos iskustvu od prije četiri godine, kada je izgubio od kandidata SDA Šefika Džaferovića, a prema medijskim izvještajima ji današnji skupovi 11 stranaka koje mu daju vjetar u leđa, ništa bolje ne predviđa.
